Site icon AV market Blog

Umrežavanje i osnove računarskih mreža

Umrežavanje računara

Računarske mreže su postale sastavni deo svakog poslovnog okruženja, a zahvaljujući razvoju tehnologije i potrebe različitih uređaja za pristup internetu sve je više i korisnika kućnih mreža. U ovom tekstu pokušaćemo da objasnimo osnove umrežavanja i mrežne opreme, kao i neke od prednosti koje Vam mreže mogu doneti.

Pre nego što krenemo da pišemo o samim uređajima za umrežavanje, osvrnućemo se ukratko na prednosti koje mreže donose kućnim i poslovnim korisnicima.

Kućne mreže se najčešće koriste za deljenje pristupa internetu između više uređaja. Ranijih godina umrežavanje više računara bio je glavni razlog za postavljanje kućne mreže, međutim ekspanzijom pametnih uređaja sada pored računara imamo i brojne druge uređaje čije pojedine funkcije zavise od pristupa internetu – poput mobilnih telefona, tablet računara, Smart televizora, IPTV risivera i drugih. Osim pristupa internetu kućne mreže nude i mogućnost razmene podataka između povezanih uređaja, strimovanje multimedijalnih fajlova, pristup IP kamerama i druge funkcije.

Iako po funkcijama koje nude profesionalne mreže u nekim slučajevima izgledaju vrlo slično kućnim, profesionalne mreže se pre svega razlikuju po veličini, pouzdanosti i mogućnosti proširenja. Sa poslovnog aspekta, mreže osim deljenja pristupa internetu takođe nude i druge pogodnosti kao što je razmena fajlova i dokumenata između računara tj. zaposlenih, umrežene štampače koje dele svi računari u mreži čime se štedi na prostoru i održavanju, zatim zajednički pristup nekom serveru ili NAS mrežnom skladištu za podatke, kao i mnoge druge pogodnosti. Veće profesionalne mreže uglavnom koriste napredniju mrežnu opremu koja je pouzdanija i omogućava mrežnim administratorima detaljno podešavanje svih parametara mreže, dok se kod manjih kancelarijskih mreža često koristi ista oprema kao i kod kućnih mreža zbog znatno povoljnije cene i jednostavnijeg podešavanja.

Svičevi

Svičevi (switch) predstavljaju najjednostavnije aktivne mrežne uređaje čija ja uloga da povežu nekoliko mrežnih uređaja u istoj mreži. Na primer, svič u lokalnoj mreži može da poveže računare, štampače i servere, kreirajući na taj način mrežu deljenih resursa. Jednostavnije gledano, svič služi kao kontroler koji usmerava komunikaciju između više umreženih uređaja, omogućavajući razmenu podataka između istih. Obzirom da je princip rada veoma jednostavan, svičevi omogućavaju korisnicima da lako umreže uređaje i to po vrlo povoljnoj ceni.

Postoje dve vrste svičeva, i to:

Glavna odlika svičeva jeste broj portova (mrežnih konektora). Ovaj broj određuje koliko uređaja je moguće povezati na svič i najčešće dolazi u konfiguracijama sa 5, 8, 16 i 24 porta.

Još jedna karakteristika koju je bitno napomenuti kod svičeva jeste PoE podrška. PoE termin predstavlja skraćenicu za napajanje kroz mrežu (Power over Ethernet) i ima široku primenu, posebno kod IP video nadzora. PoE svičevi pored podataka mogu da prenose kroz mrežni kabal i struju određenog napona koja se može koristiti za direktno napajanje uređaja poput IP kamera i bilo kojih drugih mrežnih uređaja koji podržavaju PoE napajanje. Ova mogućnost može biti izuzetno značajna kod mrežnih sistema na koji su povezane i IP kamere jer nije potrebno voditi računa o blizini utičnice za napajanje kamere obzirom da ih je moguće napajati kroz mrežni kabal.

Pored svičeva postoje i mrežni hub-ovi, ali ovi uređaji su uveliko prevaziđeni pa nećemo pisati detaljnije o njima. Ukratko, hub je uređaj vrlo sličan sviču, ali za razliku od sviča gde svaki povezani uređaj ima svoj port pune brzine, kod hub-a povezani mrežni uređaji dele brzinu jednog porta.

Ruteri

Ruteri su druga bitna komponenta kada je u pitanju aktivna mrežna oprema i koriste se da povežu različite mreže. Na primer, ruter se koristi kad želite da podelite internet konekciju između uređaja koji su povezani u lokalnu mrežu, jer u tom slučaju internet predstavlja drugu mrežu. Pored toga, u zavisnosti od modela ruter može da ima i neke druge funkcije poput Firewall zaštite koja sprečava upade sa interneta na lokalnu mrežu, funkciju print servera i druge.

Kod rutera razlikujemo dve vrste rutera – žičani i bežični ruter.

Žičani ruteri koji se danas koriste uglavnom spadaju u profesionalan segment i namenjeni su za profesionalne mreže gde je pouzdanost i stabilan protok prioritet, pogotovu ako se radi o velikim mrežnim instalacijama sa mnogo uređaja. Slično svičevima i žičane rutere odlikuje određeni broj portova za povezivanje mrežnih uređaja, ali se ovaj broj portova može lako proširiti dodavanjem sviča nakon rutera.

Bežični ruteri predstavljaju najpopularniji vid povezivanja i široko su rasprostranjeni kod svih tipova mreža. Ovi ruteri pored funkcija koje poseduju standardni žičani ruteri imaju i bežičnu mrežu koja omogućava uređajima sa Wi-Fi konekcijom da se bežično povežu na ruter i internet kada su u dometu.

Bežični ruteri se zbog svoje fleksibilnosti mogu koristiti u skoro bilo kojoj mreži – koriste se za kućne mreže, za besplatan Wi-Fi u ugostiteljskim i drugim objektima, u kancelarijama, hotelima, pojedinačnim prostorijama u poslovnom prostoru sa većom mrežom i na mnogim drugim mestima.

Što se karakteristika rutera tiče, napomenućemo one najbitnije:

Kablovi

Mrežni kablovi tipično dolazi u dve varijante:

Kod mrežnih kablova razlikujemo nekoliko manje ili više bitnih karakteristika, pa ćemo za svaku od njih napisati sažeto objašnjenje.

1. Kategorija kabla

Kategorija kabla predstavlja najbitniju karakteristiku kod izbora kablova. Kod kablova različitih kategorija vrlo je teško uočiti fizičke razlike (više o tome kasnije), međutim ono što kategorija govori o kablu jeste standard po kome je kabal izrađen i testiran, te prema tome određuje maksimalnu brzinu mreže koju taj kabal podržava. Kablovi većih kategorija se rigoroznije testiraju i sertifikovani su za mreže većih brzina, a od kategorija za mreže se najčešće koriste:

2. Tip kabla

Kada je u pitanju tip kabla (fizičke karakteristike), razlikujemo nekoliko vrsta kablova, ali pre nego što pređemo na njih objasnićemo prvo sastav mrežnog kabla.

Malo istorije, Aleksandar Grejam Bel je 1881. otkrio da uvrtanje provodnika u telefonskom kablu smanjuje smetnje prouzrokovane naponskim kablovima pored kojih je postavljan telefonski. Ovaj princip je kasnije postao osnova i za sve mrežne kablove kako bi se eleminisale međusobne smetnje između provodnika unutra kabla (XT) i smetnje usled drugih kablova u blizini (AXT).

Osnovna struktura mrežnih kablova se sastoji od 8 provodnika koji su uvrnuti u parovima (Twisted Pairs) i spoljašnjeg omotača. Broj uvrtanja po jedinici dužine nije standardizovan, ali se razlikuje po kategoriji kablova pa tako kablovi većih kategorija imaju i veći broj uvrtanja kako bi se smanjile smetnje i omogućile veće brzine.

Broj uvrtanja po inču kod kablova različitih kategorija

Pored zaštite uvrtanjem provodnika postoje i druge vrste zaštite prema kojima određujemo sledeće tipove kablova:

Šematski prikaz kablova sa različitom zaštitom

3. Tip omotača kabla

Prema spoljašnjem omotaču provodnika razlikujemo dve vrste kablova:

Pored standardnih mrežnih kablova postoje i fiber-optički kablovi koji se koriste kod profesionalnih mreža i za prenos podataka na velikim razdaljinama pa o njima nećemo pisati ovom prilikom.

Umrežavanje računara i mrežna oprema su vrlo široka tema o kojoj se može pisati mnogo više od ovih par stranica, pogotovu ako se piše sa generalnim pristupom. Nadamo se da smo uspeli ovako ukratko da objasnimo neke osnove termine, u narednom periodu potrudićemo se da obradimo i neke uže teme o umrežavanju koje će biti interesantnije od osnova.

Ukoliko imate neko pitanje, predlog ili kritiku, ostavite nam komenar ispod teksta ili nas kontaktirajte.

Exit mobile version